16

četvrtak

veljača

2012

Il' pamučne il' samurajske riječi



divno li je biti i ne misliti ili misliti da ne misliš ako govoriti ne moraš. Sve složiti u negaciju pameti jer , svijet izgleda širi ako besmislenost suvišnih riječi svedemo na misao šutnje.

Počnem li govoriti pisanjem riječi , zatrese se zvuk i riječi od pamuka znaju biti riječi otkinute od samurajskog mača. I mislim , hoće li "pamučne" opstati ili odletjeti ni u šta ili će "samurajske" gadjati gdje treba. Pothvat je to vrijedan truda , jer naučih se suzdržavati od samurajskih riječi pa makar mi iz pete stizale do uma.

Zato prešućujem sebe u šutnji ; jednostavno ne mislim, ako ne govorim . Sve za tebe, srećo nedraga , jer draga sreća umara znanje.




namjenjeno svima koji misle da govoriti treba uvijek

18

srijeda

siječanj

2012

Samo pitam............


Gdje si.........i ima li te medju neomedjenim prostorima neba u kojima se sudaraju naša htijenja kad svako neimanje prijedje u dobitak , u nešto što sreći nalikuje al' samo s jedne strane ogledala , dok druga , zatamnjena strana postoji samo da istinu kaže bez slike ...da si tu gdje govori nemoć,

možda šapat

il' možda dodir kad ga dodirnemo skupa

10

utorak

siječanj

2012

Parametri života



Grubi smo jedno prema drugom
a nazivamo to poštenjem,
dok biramo svoje nazubljene istine
i brižljivo ih vitlamo preko
neutralnog stola.

Margaret.E.Atwood




....i onda shvatimo , da prostor za disanje je preuzak i da se riječi odbijaju poput nakazne jeke ranjavajući nasumice oči il' usne ; umjesto nježnog dodira rumeni se ponekad njihov udarac...Shvatimo konačno, da "nazubljena istina" postaje stvarnost u preuskom prostoru disanja i dodirom ruke vraćamo sebe u jučer, kada smo svojim okom dodirivali zjenicu drugog oka.......

01

nedjelja

siječanj

2012

Nevidjena medju datumima


na prstima se propinjem do najgornje police
da bih uzela kalendar
mučan je to posao: polica visoko , kalendar ovogodišnji
datumi znani a nepoznati
a želja bezbroj : gotovo koliko i dana ima
a sve zato , da od danas kosom crtom prekrižim prvi dan
pa sve sljedeće na nevidjeno , jer godinama postojim
na
nevidjeno medju datumima




01.01. 2012

29

četvrtak

prosinac

2011

Samo dvi riči............








Umorna od svega, svima neumornima želim lijepe danenjami

16

petak

prosinac

2011

Isprepletenost


kažu neki , da se ubodom iglice može razbiti staklo i ma kako čudno izgledalo je točno. U domeni zaborava , sa svim dostupnim razbijamo sve tražeći način i mogućnost izlaska sebe iz ljušture koju sjećanje ostavlja iza sebe. Očekuje se olakšanje ; kao da istiskuješ iz sebe sve nakupljene komadiće prošlosti koji sastavljeni predstavljaju ono što su bili ...dio života kojega se svijesno odričeš kad shvatiš, da život i nije bajka sa sretnim završetkom. A tko uostalom još vjeruje u bajke ? Dovoljno je vjerovati u bajkovitost dana koje nam je podario život...


ana



23

srijeda

studeni

2011

Voćnjak u zalasku sunca



glavno lice ; voćnjak u zalasku sunca




.....i mislila sam da je tako; da te ima i kad nisi prisutan . Negdje smješten u letećim mislima izvan voznog reda ...Postojiš još uvijek u datumima prošlih kalendara u onom voćnjaku tek sazrelih jabuka s osmijehom poklonjenim daljini i riječima, od kojih još uvijek stvaram omotač tijelu štiteći se od onih, koji ne znaju kako se poklanja toplina koja štiti od igličastih sumnji svijeta

ana

14

ponedjeljak

studeni

2011

touch



Na poljima od snova ne pušta se korijenje

polje snova se samo njeguje





Naši susreti ne oduzimaju sebe od pogleda ulica: njihove oči budno prate i korake kojih nema. A mi, k'o dva čudaka hodamo svijetom gurajući prošlost iza sebe ponekad vjerujući , da danas postaje sutra ako na trenutak zaboravimo..sada.

Hodajući tako mislima izvan tvog dosega ponekad promislim: tko mi je to sjedio na tronu srca i čiji je to dodir mišlju oživljavao dan?

09

srijeda

studeni

2011

Mali dodir misli



Delectare in Domino

vi, koji ispod nebeskog svoda volite svijeću
pod kojim niče ljudska dobrota

Delectare in Domino

mi , koji dobrotom riječi nadahnjujemo svitanje
kroz mrežu sjećanja gledajuć' vazda

kako lijepom riječju dotaknuti srce

07

ponedjeljak

studeni

2011

Izvan gabarita



Odšetam ponekad mislima i ne stvaram riječi. Šutnjom se nadmećem sobom više od bojazni da glasno ne izgovorim sve što mislim i ne narušim mir u sebi ni srećom ni prigovorom. Čudan je taj unutarnji jezik : bude ponekad kao bijes smišljen , a tren kasnije, kao šapat izrečen. A onda se nasmiješim opet tiho u sebi i zamišljam ti izraz čudjenja pretvoren u sreću iz samo jednog razloga : uvijek znaš trenutak kad nosim darove koji se ne vide i nisu položeni u dlanovima.

Skriveni iza misli. Iza šutnje . Iza svega.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.