16
četvrtak
veljača
2012
Il' pamučne il' samurajske riječi
divno li je biti i ne misliti ili misliti da ne misliš ako govoriti ne moraš. Sve složiti u negaciju pameti jer , svijet izgleda širi ako besmislenost suvišnih riječi svedemo na misao šutnje.
Počnem li govoriti pisanjem riječi , zatrese se zvuk i riječi od pamuka znaju biti riječi otkinute od samurajskog mača. I mislim , hoće li "pamučne" opstati ili odletjeti ni u šta ili će "samurajske" gadjati gdje treba. Pothvat je to vrijedan truda , jer naučih se suzdržavati od samurajskih riječi pa makar mi iz pete stizale do uma.
Zato prešućujem sebe u šutnji ; jednostavno ne mislim, ako ne govorim . Sve za tebe, srećo nedraga , jer draga sreća umara znanje.
namjenjeno svima koji misle da govoriti treba uvijek
komentiraj (2) * ispiši * #
18
srijeda
siječanj
2012
Samo pitam............
Gdje si.........i ima li te medju neomedjenim prostorima neba u kojima se sudaraju naša htijenja kad svako neimanje prijedje u dobitak , u nešto što sreći nalikuje al' samo s jedne strane ogledala , dok druga , zatamnjena strana postoji samo da istinu kaže bez slike ...da si tu gdje govori nemoć,
možda šapat
il' možda dodir kad ga dodirnemo skupa

komentiraj (4) * ispiši * #
10
utorak
siječanj
2012
Parametri života
Grubi smo jedno prema drugom
a nazivamo to poštenjem,
dok biramo svoje nazubljene istine
i brižljivo ih vitlamo preko
neutralnog stola.
Margaret.E.Atwood
....i onda shvatimo , da prostor za disanje je preuzak i da se riječi odbijaju poput nakazne jeke ranjavajući nasumice oči il' usne ; umjesto nježnog dodira rumeni se ponekad njihov udarac...Shvatimo konačno, da "nazubljena istina" postaje stvarnost u preuskom prostoru disanja i dodirom ruke vraćamo sebe u jučer, kada smo svojim okom dodirivali zjenicu drugog oka.......
komentiraj (3) * ispiši * #
01
nedjelja
siječanj
2012
Nevidjena medju datumima
na prstima se propinjem do najgornje police
da bih uzela kalendar
mučan je to posao: polica visoko , kalendar ovogodišnji
datumi znani a nepoznati
a želja bezbroj : gotovo koliko i dana ima
a sve zato , da od danas kosom crtom prekrižim prvi dan
pa sve sljedeće na nevidjeno , jer godinama postojim
na
nevidjeno medju datumima
01.01. 2012
komentiraj (11) * ispiši * #
29
četvrtak
prosinac
2011
Samo dvi riči............
Umorna od svega, svima neumornima želim lijepe dane
komentiraj (4) * ispiši * #
16
petak
prosinac
2011
Isprepletenost
kažu neki , da se ubodom iglice može razbiti staklo i ma kako čudno izgledalo je točno. U domeni zaborava , sa svim dostupnim razbijamo sve tražeći način i mogućnost izlaska sebe iz ljušture koju sjećanje ostavlja iza sebe. Očekuje se olakšanje ; kao da istiskuješ iz sebe sve nakupljene komadiće prošlosti koji sastavljeni predstavljaju ono što su bili ...dio života kojega se svijesno odričeš kad shvatiš, da život i nije bajka sa sretnim završetkom. A tko uostalom još vjeruje u bajke ? Dovoljno je vjerovati u bajkovitost dana koje nam je podario život...
ana

komentiraj (0) * ispiši * #
23
srijeda
studeni
2011
Voćnjak u zalasku sunca
glavno lice ; voćnjak u zalasku sunca
.....i mislila sam da je tako; da te ima i kad nisi prisutan . Negdje smješten u letećim mislima izvan voznog reda ...Postojiš još uvijek u datumima prošlih kalendara u onom voćnjaku tek sazrelih jabuka s osmijehom poklonjenim daljini i riječima, od kojih još uvijek stvaram omotač tijelu štiteći se od onih, koji ne znaju kako se poklanja toplina koja štiti od igličastih sumnji svijeta
ana
komentiraj (5) * ispiši * #
14
ponedjeljak
studeni
2011
touch
Na poljima od snova ne pušta se korijenje
polje snova se samo njeguje
Naši susreti ne oduzimaju sebe od pogleda ulica: njihove oči budno prate i korake kojih nema. A mi, k'o dva čudaka hodamo svijetom gurajući prošlost iza sebe ponekad vjerujući , da danas postaje sutra ako na trenutak zaboravimo..sada.
Hodajući tako mislima izvan tvog dosega ponekad promislim: tko mi je to sjedio na tronu srca i čiji je to dodir mišlju oživljavao dan?
komentiraj (8) * ispiši * #
09
srijeda
studeni
2011
Mali dodir misli
Delectare in Domino
vi, koji ispod nebeskog svoda volite svijeću
pod kojim niče ljudska dobrota
Delectare in Domino
mi , koji dobrotom riječi nadahnjujemo svitanje
kroz mrežu sjećanja gledajuć' vazda
kako lijepom riječju dotaknuti srce
komentiraj (8) * ispiši * #
07
ponedjeljak
studeni
2011
Izvan gabarita
Odšetam ponekad mislima i ne stvaram riječi. Šutnjom se nadmećem sobom više od bojazni da glasno ne izgovorim sve što mislim i ne narušim mir u sebi ni srećom ni prigovorom. Čudan je taj unutarnji jezik : bude ponekad kao bijes smišljen , a tren kasnije, kao šapat izrečen. A onda se nasmiješim opet tiho u sebi i zamišljam ti izraz čudjenja pretvoren u sreću iz samo jednog razloga : uvijek znaš trenutak kad nosim darove koji se ne vide i nisu položeni u dlanovima.
Skriveni iza misli. Iza šutnje . Iza svega.
komentiraj (10) * ispiši * #

