kao da me ne voliš.....
ponedjeljak, 26.09.2011.
Poput rasutog graška
|
Priznajem..... riječi sam rasula ispred sebe kao grašak nakon čišćenja ( ali zrno graška kotrlja se okruglo ) dok riječi moje uglate i oble k'o glagoljica glagoljaju nespremne da stanu u red pametnih misli koje i sad ( nakon truda ) ostaju razbacane k'o grašak na stolu |
- 16:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.09.2011.
Z n a c i
|
ona je slučajno ili namjerno ostala bez riječi. Dogodi joj se ponekad , da umjesto riječi zadrži u sebi muk vremena a mukom u sebi ostavlja prostor sumnjama što nije neuobičajno jer sumnje postaju sastavni dio raskidanih života kojima pokidani konci ne daju cjelinu. ona bez te cjeline ne funkcionira ; biti cijela i cjelovita je njezina odlika, pa sad, izgubljena u prijevodu vlastite šutnje postaje sebi naporna , a drugima čudna. Rekao je jednom Dizdar: "al' riječ ako kažeš, neka bude golema kao istina " i sad, razmišljajući o riječima pjesnika smišlja riječ, riječi ,smisao u besmislu šutnje shvaćajući , da i riječita šutnja ponekad može biti snažna istina, pa ma što o tome mislio pjesnik. ona o tome ne misli ništa : i dalje postoji izgubljena u vlastitom prijevodu šutnje koja govori. |
- 20:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 06.09.2011.
Ona i ja.....
|
"If you do not breathe through writing, if you do not cry out in writing, or sing in writing, then don't write..." Anais Nin kad pišem , ona i ja smo skupa a biti skupa s njom i nije neko veselje jer ono vedro iz nje preraste tjelesnu ogradu i misli bježe ponekad u krivom smjeru i neusmjerene tamo gdje bi trebale biti tek dašak nedorečenog . Ona piše sve ono što bih ja rekla ali na vrijeme ipak je sustignem , zakočim u nepromišljenosti , vratim natrag u zagrade i ostanem začudjena tolikom hrabrošću razbacivanja onim riječima koje se tek ponekad izgovore šapatom na uho. |
- 07:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.09.2011.
Sva san infotana
|
Danas sam omamljena nekim saznanjima i podlostima za koje ni sanjala nisam da postoje. Danas drfinitivno i kiša nad Splitom mi je pomogla u tome. A sve je počelo u virtuali, dakle virtualno provokacijama svake vele....što bi stari rekli. Nikad nisam bila pristalica terorije da smo svi isti , pogotovo zato što smo na blogu i što ( kao) pišemo. Jer, kao, ovdje si bez identiteta i može srat po tebi kome padne na um. E, nije tako ! Ako smo nikovi , ne bismo trebali biti gadovi a upravo takav ženski gad se okomio na mene. Bez ikakvog povoda! Preispitivala sam sebe , je li vratiti lopticu i ciljati protivnika u glavu najbolje od mene i shvatila da nije. Neću , makar bih možda imala više samopoštovanja kad bih vratila udarac , ali svijesno pristajem na šutnju jer , živimo li medju govnima treba učiniti bar malo više da se smrad ne čuje. Daleko......bar! |
- 13:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Travanj 2012 (3) Ožujak 2012 (3) Veljača 2012 (1) Siječanj 2012 (3) Prosinac 2011 (2) Studeni 2011 (4) Listopad 2011 (2) Rujan 2011 (4) Kolovoz 2011 (4) Srpanj 2011 (6) Lipanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (1) Prosinac 2010 (1) Listopad 2010 (1) Kolovoz 2010 (3) Srpanj 2010 (8) Studeni 2009 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
poetska proza, osobne istine |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||