glavno lice ; voćnjak u zalasku sunca
.....i mislila sam da je tako; da te ima i kad nisi prisutan . Negdje smješten u letećim mislima izvan voznog reda ...Postojiš još uvijek u datumima prošlih kalendara u onom voćnjaku tek sazrelih jabuka s osmijehom poklonjenim daljini i riječima, od kojih još uvijek stvaram omotač tijelu štiteći se od onih, koji ne znaju kako se poklanja toplina koja štiti od igličastih sumnji svijeta
ana
|
Na poljima od snova ne pušta se korijenje
polje snova se samo njeguje
Naši susreti ne oduzimaju sebe od pogleda ulica: njihove oči budno prate i korake kojih nema. A mi, k'o dva čudaka hodamo svijetom gurajući prošlost iza sebe ponekad vjerujući , da danas postaje sutra ako na trenutak zaboravimo..sada.
Hodajući tako mislima izvan tvog dosega ponekad promislim: tko mi je to sjedio na tronu srca i čiji je to dodir mišlju oživljavao dan?
|
Delectare in Domino
vi, koji ispod nebeskog svoda volite svijeću
pod kojim niče ljudska dobrota
Delectare in Domino
mi , koji dobrotom riječi nadahnjujemo svitanje
kroz mrežu sjećanja gledajuć' vazda
kako lijepom riječju dotaknuti srce
|
Odšetam ponekad mislima i ne stvaram riječi. Šutnjom se nadmećem sobom više od bojazni da glasno ne izgovorim sve što mislim i ne narušim mir u sebi ni srećom ni prigovorom. Čudan je taj unutarnji jezik : bude ponekad kao bijes smišljen , a tren kasnije, kao šapat izrečen. A onda se nasmiješim opet tiho u sebi i zamišljam ti izraz čudjenja pretvoren u sreću iz samo jednog razloga : uvijek znaš trenutak kad nosim darove koji se ne vide i nisu položeni u dlanovima.
Skriveni iza misli. Iza šutnje . Iza svega.
|