kao da me ne voliš.....

petak, 16.12.2011.

Isprepletenost

kažu neki , da se ubodom iglice može razbiti staklo i ma kako čudno izgledalo je točno. U domeni zaborava , sa svim dostupnim razbijamo sve tražeći način i mogućnost izlaska sebe iz ljušture koju sjećanje ostavlja iza sebe. Očekuje se olakšanje ; kao da istiskuješ iz sebe sve nakupljene komadiće prošlosti koji sastavljeni predstavljaju ono što su bili ...dio života kojega se svijesno odričeš kad shvatiš, da život i nije bajka sa sretnim završetkom. A tko uostalom još vjeruje u bajke ? Dovoljno je vjerovati u bajkovitost dana koje nam je podario život... ana

- 18:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.